četvrtak, 21. siječnja 2016.

Foto komentar Verzottijevog puta u Emaus...

Od ove godine pokušat ćemo komentirati svaku fotografsku izložbu u Splitu...

Verzottijev put u Emaus.....

U kultnom mjestu splitske, hrvatske i svjetske fotografije, Fotoklubu Split u Marmontovoj, u novoj godini galerija kluba startala je sa izložbom prof. Ante Verzottija koju ćemo analizirati kako bi došli do samog nukleusa ( jezgre, op.temelja ili same biti poruke ).
Kako bi shvatili poruku ove izložbe najprije je potrebno reći da je Emaus antički grad koji je od Jeruzalema udaljen oko 11 km. Spominje se u Evanđelju po Luki, kada su se dva Isusova učenika nakon Isusove smrti i uskrsnuća vraćala  kući u Emaus, a tim putem im se pridružio Isus. Osim što nas Verzotti vodi u daleki Jeruzalem on direktno fotografijama velikog formata želi ostaviti dojam na gledatelja u čemu definitivno uspjeva, naravno kao i svaka izložba, na neke više, a na neke manje. Najdirektnije nam se obraća fotografijom večere u Emausu gdje Isus lomi rukama kruh i u istoj fotografiji otkriva diskretno simbol još jedne jake splitske vjere. Vjere u pobjedu, borbu, pravdu i jedinstvo.

Fotografija Egzodus pokazuje svu veličinu Verzottijevog fotografskog promišljanja kada suosjećanjem želi doprijeti do svakog pojedinca. Nažalost, tragedije nas prate kroz povijest pa je stradanje dijeteta kroz migraciju samo ponovni užasni dokaz stradanja nedužnih. Egzodus je ujedno i ime broda koji je prevozio židovske izbjeglice, a kome je zabranjen ulazak u Palestinu 1947. god. U sredini fotografije Egzodus vidljiv je brod na horizontu pa je ova fotografija višeslojna tj. prenosi nekoliko poruka. Možemo se sjetiti i arke koja u ovom kontekstu označava spas svih izbjeglica od bježanja pred ratnim razaranjima tj. očuvanje vrste sa tih prostora. Verzottijev put u Emaus je jedna vrsta Noine arke kroz fotografiju, a viši cilj je očuvanje mira, vjere, ljubavi, dostojanstva i spasenje same duše.

Međugorje – molitve utkane u kamenje je fotografija koja govori o pobožnosti i moći molitve. Hladne čvrste stijene nasuprot krhkog ljudskog života ali i nasuprot topline ljudskog dodira koje je toliko moćno da se i stijena „užari“. Svakako o važnosti Međugorja kao mjesta hodočašća i svojevrsnog utočišta u Verzottijevoj fotografiji pronaći će se svatko tko ga je pohodio. Jačinu vjere možemo pronaći u prostoru stijena koje zauzimaju preko 90% fotografije dok dva ljudska stopala i manji dio nogu zauzimaju ostatak što predstavlja mukotrpan put u prevladavanju životnih ( tehničkih i svih drugih ) prepreka.

Snaga vjere može se djelomično prepoznati i u fotografiji Pobjeda Gospinim ukazanjem gdje je Gospa u sredini odvijanja stare viteške igre. Alka je svakako naše najpoznatije i najvažnije povijesno natjecanje kojemu važnost daje i cijelo sinjsko područje. Alku čine ljudi i konji bez kojih bi Alka bila nemoguća jer označavaju snagu i plemenitost a Verzotti podsjeća na Gospu bez čije bi prisutnosti vjera u pobjedu sigurno poklekla i bila manje uspješna.

Na kraju kad smo se iz Jeruzalema preko mora, stijena i hodočašća vratili putem vjere, dolazimo do najvažnije fotografije na izložbi, Verzottijevog puta, Verzottijevog povratka u bezbrižnu mladost. Dijete koje uzdignutih ruku kreće prema otkrivenju simbolizira život. Urušeni zid bi mogao predstavljati probleme s kojima se susrećemo,  široka zelena staza životnu energiju koju usmjeravamo prema vlastitim spoznajama, dugi kameni zid zatvorenost prema nekim životnim nastojanjima ili nedostupnost ljubavi i suosjećanja. Ono što se nalazi iza zida neki nikada (bez vjere) neće ni vidjeti.

Izdignute ruke prema nebu svakako su najveća poruka koja nam je mogla biti poslana jer visoko gore na nebu naše su želje i snivanja, visoko je težnja da budemo sretni i bezbrižni kao djeca.
Verzotti je sigurno temeljito isklesao misli uz pomoć fotoaparata te tako zaokružio svoj veliki fotografski opus izložbom koja će u ovoj godini teško naći pratitelja u ovoj količini dubokih  promišljanja.


Veljko Martinović

Nema komentara:

Objavi komentar