petak, 4. ožujka 2016.

Osvrt na 65.godina HGSS-a u Fotoklubu Split

Izložba „65 godina iza nas“ šarolika je lepeza mnogobrojnih aktivnosti HGSS-a. Osim čisto informativnih fotografija koje s vremenom postaju dokumentarne a na izložbi ih ima desetak analizirat ćemo na koji je način i zašto prikazan niz odličnih fotografija.

Prvenstveno je uočljiva tako važna perspektiva, u ovom slučaju i žablja ( od dole prema gore ) i ptičja ( od gore prema dolje ). Fotografijama snimljenim iz samog helihoptera dobili smo tako važnu ptičju perspektivu koja nam između ostalog prenosi činjenicu o hrabrosti, požrtvovnosti i iznimno opasnom pozivu gorskih spašavatelja. Pogledamo li žablju perspektivu gdje je situacija naravno obrnuta, možemo vidjeti moć helihoptera, tj. odnos malog čovjeka, planine i snage „divovske“ mašine. Perspektiva nam mijenja pogled na stvarnost i otvara nam totalno drugačiji pogled na svijet, osobito ptičja.
Nadalje, možemo uočiti upotrebu teleobjektiva koji je korišten da bi nam se približila opasnost, pogotovo u stijeni, vježbama i spašavanju. Teleobjektiv je iznimno koristan jer sa sigurne i udobne pozicije možemo snimiti opasne situacije, ne trebamo biti na licu mjesta kada bi zapravo jedino upotreba širokokutnog objektiva bila realna. Upotreba širokokutnog objektiva vidljiva je u nekoliko skupnih fotografija gdje su gss-ovci na okupu iako je jedna od njih vrlo loše kvalitete. Stoga, čak i za samo informativne ili dokumentarne fotografije pametnije je podići kvalitetu snimanja u meniju fotoaparata.

Požrtvovnost akcija gss-a naročito se vidi u fotografiji koja najviše predstavlja humanitarni rad, „prebacivanje“ starije gospođe sa balkona u čamac improviziranim „mostićem“ za vrijeme poplava.  Među tim „vodenim“ fotografijama  možemo primjetiti i tako važnu refleksiju koja pojačava poruku i vlada kadrom. Tehničke karakteristike su mnogobrojne i mogli bi ih nabrajati još dugo ali suosjećanje i nagon gss-a za pomaganjem ipak je ono što naglašava ovu izložbu, to je vidljivo i u spašavanju životinja, a i u odnosu prema psima tragačima gdje je važi ona da je pas čovjekov najbolji prijatelj.

Vidljivo je kako se o postavi ove izložbe razmišljalo te kako su izložbom pokrivene sve aktivnosti gss-a, helihoptersko spašavanje, spašavanje u stijeni, spašavanja u snijegu i vodi, te aktivnosti vezane za najzahtjevnije podvodno speleo ronjenje i spašavanje u speleoškim objektima ( špilje, jame i ostali sustavi ). Potrebno je naglasiti da su najteži uvjeti za fotografiranje ipak oni u speleoškim objektima radi hladnoće, vode, blata i naravno nedostatka svjetla. Nekoliko odličnih fotografija u tim uvjetima podiže vrijednost ove izložbe.

HGSS je ovom izložbom fotografija postigao svoj cilj, približio je lepezu svojih aktivnosti običnom čovjeku te prikazao  težinu uvjeta za spašavanje. Ipak, nekoliko fotografija tehnički nije zadovoljilo uvjete za izlaganje a moja preporuka je da gss-u treba stalno angažirani fotoreporter koji bi pratio sve vježbe i zadatke. Dakako, šteta je i što nisu navedeni autori fotografija među kojima stvarno ima majstora za momente vrijedih poštovanja.


Veljko Martinović

Nema komentara:

Objavi komentar