četvrtak, 28. travnja 2016.

Foto tečaj Fotokluba Moment

Zadnji tečaj prije početka ljeta i završetka škole trajat će mjesec dana, malo smo ubrzali proces pa će umjesto 2 predavanja tjedno biti 3 predavanja i ukupno 6 terenskih slikavanja u čemu smo prepoznati, a i praksa je najbolji način za učenje.

Prijave primamo na e-mail: fotoklubmoment@gmail.com
a može i porukom na mobitel
( ime i prezime )

Polaznici našeg tečaja mogu naučiti o kadru, kompoziciji, svjetlu i bojama, a posebnost je što fotografiramo samo na M ( manualnom ) načinu fotografiranja. Jedino tako možemo samostalno krenuti u fotografske vode. Samostalno promišljanje kada staviti koju blendu i vrijeme okidanja te osjetljivost aparata jedini je pravi put jer nismo ovisni o programima i više upotrebljavamo sive čelije.

Fotografija bez poruke ili smisla, ona koja ne ostavlja dojam je kao loše pivo uz loš ručak, vrlo brzo je zaboravite i još ste sretni ako vas ne zaboli stomak. Imate više od 10 dana da nam se priključite ukoliko vam je važan napredak u promišljanju i poboljšanje vašeg foto znanja...

Osvrt na izložbu "Izborna" u Fotoklubu Split

„Izborna“  - vrlo zanimljiva izložba fotografija desetoro studenata Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija i Odsjeka filma i videa Umjetničke akademije u Splitu.
Prvo dojam ove izložbe je vrlo jaka potreba za izražavanjem putem nekog medija, ovog puta fotografije. Promišljanje je svakako prisutno, uočljivo je i tehničko znanje, kadar, kompozicija, svjetlo...
Krenimo od kraja gornjeg hodnika Fotokluba Split...
Jadranka Kljajić donosi 3 fotografije voćki na neutralnoj pozadini. Kruška u sredini još uvijek stoji uspravno, „ne da se“ iako „urliče“ širom otvorenih „ralja“. Kruška je svakako autoričin krik dok je lijevi šipak isto razvaljen životom ostavio još veću poruku, jedno zrno kao znak da će život i dalje postojati unatoč ovom fotografskom razaranju. Svakako jednostavna i zanimljiva autorica snažnog promišljanja.
Tomislav Ladišić ne priznaje ovu stvarnost i pokazuje strukture koje nisu za obične gledatelje, traži posebno mjesto gdje je okružen zlatnim, bakrenim i brončanim beživotnim tjelima s kojima je stvorio umjetnički sklad. Namjera fotografirati nešto skroz drugačije je za svaku pohvalu ali fotografije moraju slati poruku koja u ovom slučaju nije dostupna. Autor ima potencijal da nam pokaže nešto neviđeno za što još samo širom treba otvoriti ideju u realnom vremenu.
Darko Škrobonja je u dark zoni. Manjkom svjetla na tamnim crno bijelim fotografijama ostavlja samo nekoliko trunki svjetlih ploha. Darkov dark ipak u malim postocima ostavlja neku malu nadu na svjetlim djelovima neba i kameno hladnih struktura. Tama, zima, beživotnost, hladne linije razdvajanja, strahopoštovanje prema neživotu nositelji su poruke da upravo u životu tražimo suprotno. Ljubav, toplinu, boju, radost, život... Darko je prenio najvažnija životna pitanja jednostavnim linijama i svojim promišljanjem, fotografije vrijedne pažnje iako govore paradoksalno.
Duje Kundić  donosi urbane fotografije koje bi mogli svrstati u temu arhitekture. Prevladavaju linije, sjene, boja, a umjetno svjetlo odaje dugo noćno istraživanje. Iako urbane, nema automobila, ljudi, života, jer su ljudi odsutni... u svojim svjetovima, u svojim mislima, u svojim „gradovima“.  Od garaže je Duje stvorio planet, a za kraj puta je ostavio mjesta za pijesak kako bi svi mogli guštat šetat bosi iako nigdje u blizini nema plaže. Zanimljiva koncepcija hladne mračne garaže koja to više u ovom slučaju nije.
Nada Maleš  se nalazi u interijeru kroz koje ulazi prirodno dnevno svjetlo. Stare napuštene dvorane, tvornice koje su izgubile smisao osim za fotografiju. Povijest je sve prisutna, tko zna koliko je života vrvilo ovim napuštenim prostorijama i koliko bi zidovi mogli priča ispričati da mogu govoriti. Nada je još puno mogla reći ali i ovo je dobar početak. Iskače kao kompozicijski  izvrsna tek jedna od 6 fotografija dok ostale zadovoljavaju osnovni koncept. Predlažem ponovni posjet objektu i fokusiranje, posvećivanje svakoj fotografiji puno duže vremena kako bi prenjela puno snažniju poruku.
Luka Čizmak  je životno urban. Od 4 fotografije 3 su odlične, jedna je suvišna. Imamo prolaznost života u gradskom neboderu dok se na sljedećoj prolaznosti skalama rade novi. Treća nosi dobru linijsku kompoziciju i dvostruku životnost, izvornog čovjeka i sjenu. Preneseno značenje i usporeni protok u gradu koji se razvija Luka je zamrznuo u prolaznosti vremena. Svakako dobro uočavanje bez davanja gledaocu da bira, Luka je izabrao kadar i poslao poruku.
Senka Musić  traži svjetlo u tamnim konstrukcijama, daje nam realni prikaz nebrige u kaosu otpada ispred skladišnog beživotnog prostora omotanom bodljikavom žicom. Senka nas dovodi do nepristupačnih prostora kojima pokušava uliti novi duh kako bi se ponovno podigli iz ničega kao feniks. Bezbroj ptica kao da podižu skladište prema nebu a hladnoj zgradi kao da želi nanjeti boju da je oživi. Svakako zanimljiv izlet u dvorište sjeverne luke.
Andrea Kaštelan  je duboko povezana sa životom. Iako pomalo morbidno kao da su tijela ostavljena duboko u šumi ipak se osjeća život koji autorica želi povezati sa prirodom. Tijelo, želja, kosa, dodatak vrlo malo svjetla i skoro pa akt fotografije ipak je traženje života u svoj njegovoj realnoj surovosti. Ovaj eksperiment ima svoju svrhu ukoliko pogledamo sami sebe, ogolimo ego i prepustimo se osnovnom životu bez ičega što nas svakodnevno sputava. Zanimljivo i na dobrom tragu ali treba se još tražiti da bi bilo izvorno.
Domenika Mateša traži u aktu smisleni dodir, promišlja oko dobro i lošeg. Svakako nam približava intimnu sredinu uz upotrebu jakog kontrasta i bez kontakta sa osobom osim ruke koja umiruje i ljubi liniju između odnosa. Ovi aktovi su jako osobni, ali opet nisu vulgarni iako je golo tjelo zapravo daleko od toga u umjetničkom smislu ili izražavanju stava prema seksualnosti. Svaka čast na hrabrosti, bit će zanimljivo da pogledamo kako će se razvijati Domenikino fotografsko promišljanje kad završi fakultet.
Gloria Lidze  je najozbiljniji kandidat za studijskog profesionalca, trud najmještanja zamišljenog koncepta je doveo do toga da radovi koji su najbliži aktovima izgledaju kao iz neke poznate galerije New Yorka. Životinjski nagon za preživljavanjem u moru svakakvih prikaza društva, učestali pokušaji oslobođenja vlastitog bića, nevinost i lovci na vanjski nesklad u globalnim zadanim proporcijama. Gloria daje razmišljati o nebesko rajskom i trojanski paklenom u promišljanju o tijelu.

„Izborna“ je izložba o vlastitim traženjima  i kreativnom izražavanju kako bi se postigao cilj, a cilj je osloboditi se „okova društva“ kako bi se izabrao vlastiti put. Jedna od boljih izložbi mlađe generacije o pokušajima vlastitog promišljanja u Fotoklubu Split.

Veljko Martinović